Alitor – Eternal Depression

51

Inđija kao sredina je godinama bila poznata po uglavnom lošim metal cover bendovima, kojih je bilo na tone. Autorski bendovi su bili prava retkost, ali se klima menja, dolaze neki drugi ljudi i danas iz Inđije dolazi nekoliko prilično kvalitetnih, uglavnom metal bendova. Jedan od najbriljantnijih izdanaka je mladi i super perspektivni treš metal bend Alitor. Biću odmah brutalno jasan na početku i bez ikakvih ustručavanja: ovo je jedan od najboljih debi albuma koji je ova zemlja videla u poslednjih deset godina. I to mogu da potpišem odmah! Možda će sad neko podići ruku i reći da ne treba na takav način hvaliti debi albume, ali kad neko tako mlad, u ovoj sredini, u ovoj zemlji, objavi album prvenac koji stoji rame uz rame sa mnogim svetskim asovima, onda to moraš jasno i glasno reći.

Alitor čini četvorka klasične treš metal postave sa dve gitare. Sam pogled na fotku benda je pogled u kraj osamdesetih i na bendove koji su žarili i palili legendarnom Bay Area scenom. Upravo, taj stari old skul treš čini glavnu okosnicu svirke, a death metal elementi su prošarani praktično svakom sekundom izdanja. Svirku je najbolje opisati kao miks bendova poput Forbidden, Exodus, Sepultura sa Beneath The Remains perioda, Testament, pomešan sa surovom tehničkom preciznošću kultnih Death. Već u prvoj pesmi Realm Of Grief bend stvara mračnu, ali ne i morbidnu atmosferu. Treš uticaji su, srećom, mnogo jači od death, pa dobijamo prvenstveno spektakularno gitarski odsvirano ostvarenje. Melodije ima na mnogim mestima, naročito kada su česte solaže u opticaju.

Potpuno mi je zapanjujuće koliko ovi momci tehnički dobro sviraju. Uticaji su im prilično matori, i većina njih se nije rodila kada se ova muzika svirala. Danas je retko videti metal bend koji svira čist metal, pogotovo ovaj koji mnogi zovu old skulom pre old skula. Pesme su uglavnom iznad pet minuta, ali verujte da su ovo epske dužine jer su ultra brze. Bubnjaru treba skinuti kapu, toliko je dobro tehnički odsvirao, naročito kada ubacuje duplu papučicu. Druga pesma i naslovna Eternal Depression je najbolji primer kvaliteta ovog benda: super brzi rifovi, česte promene ritma, odličan vrlo melodičan refren, upliv u death metal posle refrena i pojedini momenti koji su podsetili na ono što je Florida predstavljala sa svojim bendovima na samom početku devedesetih.

Tehnički i progresivni rifovi vuku uticaj najviše iz onoga što je Death radio sredinom osamdesetih. Akustični delovi se pojavljuju povremeno i oni su me vratili u prošlost, jer to sam prosto obožavao kao klinac kad treš i death metal bendovi u sred žestoke svirke naprave pauzu i ubace akustični momenat koji dodatno stvara jezivu atmosferu. Contorted Existence je verovatno najmelodičnija na albumu, sa izuzetno zanimljivim refrenom i promenama tempa. U suštini nepotrebno je i nabrajati pesme, jer ovde ne možemo govoriti o klasičnim hitovima, već o albumu koji čini jednu super skladnu celinu. Recimo, početak u Embittered jako podseća, bar po atmosferi, na genijalne radove Sepulture pre Arise albuma, kada se sirova treš agresija mešala sa preciznošću death metala. Alitor to rade strahovito dobro i da nije ovako dobre produkcije, pomislio bih da je ovo jedan od bendova koji su bitisali osamdesetih.

Tekstove nisam čitao, mada iskreno kod metala me nikad nisu preterano interesovali. Po naslovima pesama se može reći da je to sve u duhu bendova čiji su uticaji nabrojani gore. Pevač Marko Todorović, ujedno i basista, peva više trešerski nego death. Retki death momenti su tu čisto da pokažu da može i u tom fazonu da peva, a to je najočiglednije u The Art Of Deception. Nothing Lasts Forever ima ubedljivu melodiju, pogotovo u zaraznom početku. Poslednja Drain je možda pesma koja može da se izdvoji kao najbolja ili najubedljivija, jer je na jednom mestu sakupila sve kvalitete koje ovaj bend ima. Česte promene ritma i dugačak atmosferičan uvod sa prepletenim gitarama sam često puštao, a onda je sve eksplodiralo u deo koji strahovito podseća na stil kakav je Slayer gajio na Reign In Blood.

Retko koji metal bend me oduševi, ali Alitor su mi pružili sate i sate vrhunskog treš metala. Ovakav old skul metal je tako retka pojava da ga treba gajiti i paziti i svim silama ih terati da nastave dalje. Ja se iskreno nadam da će Alitor da napravi sjajnu karijeru, jer nije mala stvar uraditi ovako dobar prvenac, izdati ga za renomiranu nemačku etiketu Witches Brew i probrati aplauze praktično od svakog ko se dohvatio ovog izdanja. Ja im iskreno želim da uspeju, jer ovih 40 minuta predstavljaju nešto najbolje što domaći metal u ovom momentu može da pruži. Čista desetka!

Witches Brew
www.witchesbrewthrashes.eu
https://www.facebook.com/AlitorOfficial

Prethodni članakCement Matters – I Lie All The Time
Sledeći članakStinky Bollocks – 37 Hours

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime