Bayside – Cult

64

Bayside je jedan od najpotcenjenijih bendova koji pratim. Pre deset godina su počeli svoju zanimljivu priču i sada nakon pet studijskih albuma, došao je na red šesti, koji će sublimirati sve ono što ih čini jako dobrim bendom. Cult je proširio zvuk benda na čitavu diskografiju, zbog koga ga mnogi smatraju najboljim njihovim delom. Meni je teško da se suprotstavim takvoj tvrdnji, niti želim, jer su momci pružili neke od boljih i jačih rifova u svojoj muzičkoj paleti.

Tradicionalno, bend započinje album sa ultra hitom. Big Cheese je definitivno velika pesma, sa gotovo metal rifovima i snažnjim pumpajućim bubnjevima, a sve eksplodira kada pevač Raneri počne svoju liriku:

 I love to be wanted/but all I want is to be loved. Gitarista Džek O’Šej je nadmašio sebe u ovoj pesmi. Vidi se da su radili dugo na aranžmanima, jer se svakim novim slušanjem otkriva nešto drugo u pozadini. Ova pesma je dala ton čitavom albumu, a malo agresivnije teme, netipične za njih (Time Has Come i Hate Me pogotovo) su obeležile izdanje.

Melodije su jako zanimljive i u zvuk su uveli dosta noviteta, ali ono što ih je ranije činilo dobrim bendom, i dalje je tu. Raneri briljira na vokalu, igrajući na ivici indie rocka i emo rocka, nikada ne prelazeći granicu dobrog ukusa. Frenetični gitarski rifovi, spakovani u desetine pozadinskih tonova, zvuče nestvarno dobro.

Bubnjevi su za nijansu mutniji nego što bih voleo. Možda im nisu dali dovoljnu pažnju ili su, pak, možda baš tako i hteli. Činele su posebno mutne i često su mi smetale u veoma harmoničnoj zvučnoj slici koju pružaju gitare i fantastičan vokal. Sa druge strane ritam sekcije, bas se jako dobro čuje, naročito u delovima kada je tiša gitara.

Već sam rekao da je ovo klasičan Bayside, ali kvartet sa Long Ajlenda nam daje par zaista dobrih fazona, koji su uspešno prodali na nekoliko mesta na albumu. Transitive Property je Ranijerijev biser, ljubavna balada u kojoj se sjajno pokazao, bilo vokalno, bilo literarno. Ustvari, njegovi tekstovi su verovatno najličniji do sada. Preispitivanje sopstvene ličnosti je jedna od glavnih tema, kao i zaveštanje ka budućim naraštajima. Eksplozivna (za njihove standarde) Shuttering udara pravo u metu: Cause I’m the voice of the depressed/and that’s what everyone expects and Patience don’t pay, get my nose back in the books/So I can keep on making cash for heartless fucking crooks.

Bend je već deset godina na sceni i uvek je bio više nego iskren. Nisu tip benda koji će izdati best off ili nešto slično (možda planiraju, nikad se ne zna), ali ovaj album je duhovno, tekstualno i muzički najbliži tome. Beskompromisna kolekcija ličnih pesama, sjajnih gitarskih rifova su suština onoga što mogu slobodno da proglasim najboljim Bayside albumom do sada.

Hopeless Records
www.hopelessrecords.com
www.baysidebayside.com

Prethodni članakBetraying The Martyrs – Phantom
Sledeći članak7 Seconds – Leave A Light On

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime