Dead Kennedys, SKC, Beograd, 5.3. 2003.

210

Činjenica da će na aktuelnoj svetskoj turneji Dead Kennedys, bez svake sumnje jedan od vodećih punk i uopšte underground bendova, koji je opusom svojih pesama uglavnom zasnovanih na kritičkom odnosu prema modernom kapitalističkom društvu i ironičnim izvođenjem pesama koje čine personifikaciju istog pridobio fanove na svim kontinentima, zakačiti i Beograd nije me učinila nešto preterano euforičnim s obzirom da Jello Biafra, inače autor većine gore pomenutih pesama i čovek koji je mogao udovoljiti i onih zahtevnijih, koji na koncertu ne traže samo muzički, već i vizuelni efekat, nije više u bendu. Međutim, teško šta bi moglo sprečiti moj odlazak na ovakav događaj, a pored toga moram da napomenem da i ostale članove Dead Kennedys-a, gde pre svega mislim na stare članove koji su svirali na pločama: East Bay Ray, Peligro i Klaus pošto novi pevač za mene pretstavlja nepoznanicu, držim za elokventne i zanimljive ličnosti koji su pored Dead Kennedys-a radili i na drugim veoma zanimljivim muzičkim projektima. Velika sala SKC-a je bila ispunjena, a ono što je zanimljivo je da ovakvi događaji uvek okupe ljude različitih generacija i profila. Svašta može da se vidi i svakakvi komentari da se čuju. Bend, koji ne mora da opravdava svoj značaj, svojski se potrudio i zaista zvučao dobro, a uostalom hitovi kao što su: Kill the Poor, Holiday In Cambodia ili Moon Over Marin retko koga od prisutnih su mogli da ostave ravnodušnim. Odabirom pesama, što se na neki način i očekuje od reoformljenih bendova, više su podišli eventualnim budućim fanovima i onima koji su Dead Kennedys-e zahvatili onako u prolazu, nego sladokuscima koji su možda hteli da čuju nešto više sa albuma Frankenchrist ili Bedtime For Democracy. Posle koncerta članovi benda su podelili svoje utiske sa radoznalom publikom među kojom je bilo dosta onih koji su škljocanjem svojih foto-aparata želeli da ovekoveče ovaj događaj, a jedan moj ortak je na sve to u šali prokomentarisao kako matori Klaus i ekipa u tom trenutku doživljavaju renesansu. Sve u svemu mislim da su ljudi zadovoljni otišli s certa.

* Izveštaj s koncerta originalno objavljen u Get on the Stage #9, maja 2003.

Prethodni članakSnuff – Disposable Income
Sledeći članakGhoti Hook – R.I.P.

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime