Death By Stereo

66

Pregrupe: All Except One, Nosebleed. Klub Ciklon, Beograd. 16. jun 2010.

…ili kako sam odgledao sveto trojstvo, pa sad mogu da umrem! Znao sam da mi se kraj bliži, kada sam prošle godine u relativno kratkom vremenskom raskolu odgledao i InFlames i Killswitch Engage, oba neprejebiva, te sam nekako već namirisao da će mi ove godine Death By Stereo doći glave.

Već mnogo puta dokazano da Lemilica Trans Tour Booking, znana kao zla para i produžena ruka Conte Agencije, zna da napravi feštu. Šalim se 😉 Izrastoše u ozbiljnu firmu, pa se nadam da ih do kraja godine neće hvatati margina za porez na extra profit. Elem, meni je bilo čudno kada su mi zvaničnici pomenute agencije saopštili da će DBS organizovati u malenom Ciklonu, a The Business u Politehničkoj Akademiji. Prosto mi je bilo neshvatljivo da na DBS neće doći više ljudi. Prosto sam mislio da je stanje stvari prilično na strani DBS-a, bez obzira koliko je meni The Business drag bend.

Bilo kako bilo, čika Coa mene i moju lepšu polovinu je već uniformisao nekoliko meseci ranije sa odeždom DBS, tako da stremno ka Ciklonu, s stihovima na usnama i dobrom voljom naoštreni kroz letnji pljusak probismo se do utvrde koju je te večeri zaposeo hardcore. Tu se svira i mnogo obskurnija muzika, ali i te večeri kao i mnogih drugih, komšije nisu trpele okupljanje i lokanje isprod prozora, tako da smo morali vrlo brzo popunjavati redove i banjavati na All Except One, koje mi ljudi hvale i zbog kojih sam unapred pao u konflikt na BTS forumu. Sva sreća, priznah na vreme grešku. Naime, ja sam se uhvatio kao pijan plota to što su ljudi trendi i sebe deklarišu kao Petrovgradski bend, što meni iskreno mnogo ide na jajnike, jer ipak su Vojvodinu, nakon isčezavanja Panonskog mora, prvo naselile žabe. Dakle, da ne raspravljamo, ja neću podleći nametnutim etiketama, već ću objasniti da je to jedan vrlo dobar hardcore bend iz Zrenjanina. Stvarno, su „taman-bend“ (nije dark, već fituju dobro 🙂 Daćemo im još malo šanse da vidimo oće li od njih šta biti, pa ćemo recenzirati. Ovako, početnička sreća 😉

Moji domaći favoriti su Nosebleed. Oduvek sam ih hvalio, bez obzira da li im se ponekad podkrala i lošija svirka, jer evidentno je da bend ima ideju, što je meni glavna stvar. Ako nečije egzistiranje opravdavam na našoj sceni, svakako je Nosebleed. Pitate se, ko sam ja da sudim, ali tako je. Vi koji čitate ovo, znajte da ništa ja ne pišem zlonamerno da bih nekoga provocirao, jer konju sa ovoliko godina ne priliči da se raspravlja oko minornih stvari. Znajte i ovde je Nosebleed plenio, iako sa jednom gitarom (šta se s Peđom desilo?!?!) zvučali su pornićarski (moj izraz za jebački 🙂 Da se ja pitam, ovaj bih bend preporučio kao antibiotik… na 6 sati po jednom.

Moja često ponovljena priča počinje u Dimitrija Tucovića, na gajbi kod sabrata Mr.B-ja, kraj saksije indijske konoplje, parkiran kasetofon, zvani ajkula, jer žvaće kasete i često ponovljena rečenica: bio sam kod Čojsa malo pre i snimio, brate, kakav bend. Urezalo mi se do kraja života. Death By Stereo… paroličarskog i paljevinskijeg naziva od Where Fear And Weapons Meat se ne sećam… ali da sam zažvalio odma’, nema sumnje. I do dana današnjeg, mnogo zajedničkih trenutaka smo proveli Death By Stereo i ja, mnogi važni datumi su vezani za te male ljude koji sviraju u muzičkoj kutiji, a ja sa ormana pravim bravure po stanu i maštam da sam na koncertu u sjedinjenim državama. No, dok oni dođoše, ja sam malo i omatoreo, pa ni na binu ne mogu da se popnem od lumbalnih tegoba, a kamo li da napravim kakav dajv. Red meso, red mrsno, red meso, red mrsno,… slaninica adidas! Taj isti sabrat Mr. B je radio zvuk na ovom koncertu, te emocije koje gajismo godinama, konačno je uslišio neko. U ne prepunom Ciklonu, kao što je organizatori predvideo, Efrem je protrčkarao par puta kao Nađa Higel na 200 metara prsno. Ovoliku energiju Beograd nije video u skorije vreme, pa ni na pomenutim prošlogodišnjim koncertima. Verovatno im je gostoprimstvo i titranje jajašaca prijalo, jer Lemilica TTB samo tako ume, te su se oni vraćali na bis, vidno razdragani, a ne samo-da-odradimo, te me kupiše još jednom za život ceo.

Dakle, sledeći put moram po uput za doktora specijalistu, jer ovo na prazan stomak nikako ne preporučujem ili će biti Death Bypass Stereo.

Možda ću na ovom blogu pomenuti još mnogo puta; top lista koncerata je: Intensity, Gentleman u SKC-u, Stretch Arm Strong, Death By Stereo, Hitman promocija drugog albuma… kojim god hoćete redom…

Death for Life!!!

Prethodni članakHell Within – God Grant Me Vengeance
Sledeći članakSkindred – Pressure

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime