Hang On! #7

114

Hang On! #7, A5, 44 strane, engleski i srpski, kopiran.
Konačno samo dočekali i taj novi, sedmi po redu Hang On!. Autor ovog fanzina je prvi počeo da se bavi ovim zanatom u Staroj Pazovi, a od pre godinu i po dana uspešno nastavlja u Češkoj Republici. Za razliku od prošlih brojeva, ovaj donosi fantastičnu kopiju, verovatno jednu od najboljih koju sam video na kopiranim fanzinima. Ukoliko ste imali prilike da pročitate neki od prošlih brojeva, onda sigurno znate da pola broja čine reklame, ali u ovom je Zlatko baš preterao, pošto one čine veći deo u odnosu na recenzije i intervjue. Sadržaj je, manje-više standardan za ovaj fanzin. Lepeza bendova različito žanrovski opredeljenih je uvek krasila Hang On!, pa je tako i u ovom broju. Od tvrđih hardcore bendova tu su intervjui sa Good Clean Fun, Madball i preuzeti Blood For Blood, zatim The Bouncing Souls, Electric Frankesten, Avail, odlični pank bend GC5 sa Outsider Recordsa i na kraju intervju sa surf bendom Langhorns. Lepo je Zlatko raspodelio: sa svake bitnije etikete po barem jedan bend. The Bouncing Souls intervju je najbolji, pitanja su sjajna, a i Bryan je sjajno odgovorio. Madball su odgovorili kao poslednji majmuni i zaista ne vidim svrhu pojavljivanja takvog intervjua. Blood For Blood je preuzeti intervju, ili bolje reći Zlatko je odabrao najbolja pitanja i odgovore iz nekoliko njihovih najboljih intervjua, pošto su veoma zajebani za saradnju. Electric Frankestein je mali, ali zanimljiv intervju, kao i onaj sa Langhorns, Avail, Good Clean Fun i GC5. Sve u svemu, pola intervjua su fantastični, a pola u najmanju ruku sumnjivi, ali ipak zanimljivi za čitanje. Inače, ovaj deo je na engleskom jeziku. Uz brdo reklama, ovaj broj čine i recenzije novih muzičkih izdanja. Način pisanja recenzija je za moj kriterijum prilično bezvezan, pošto se sve svodi na krajnje kratku ocenu šta je i kako je. Mislim, za to mogu da uzmem bilo koji mailorder i da pogledam. U gomili svega i svačega, Zlatko je retko šta pohvalio, odnosno 90% stvari je baš žestoko popljuvao. Recenzije su dosta kratke, sem izdanja koje su mu se svidele. Urađene su na srpskom, verovatno ga je mrzelo da prevodi. Moja osnovna zamerka je: zašto uopšte raditi fanzin u kome se gotovo ništa autoru ne sviđa od nove muzike? Zar lepo nije mogao da nađe neke etikete koje mu se više dopadaju (kao što su na primer Outsider Records, Industrial Records, Kangaroo Records…), a ne da pljuje bukvalno sva izdanja pojedinih etiketa? Revelation i Tooth And Nail su posebno na udaru, i ja ne vidim logiku da se uopšte i rade recenzije tih etiketa, ako se baš i ne gotive. Zlatko kaže na jednom mestu da je Tooth And Nail kontaktirao samo zbog Huntingtonsa, a ova etiketa ima barem desetak izdanja mesečno. I zamislite da se sve to popljuje? Gde je tu logika? Dao sam samo dva karakteristična primera, ali ima ih još na tone. Kada neko ko nije imao prilike često da se susreće sa nekim novim bendovima, uzme da čita Hang On! izbedačiće se sigurno, pošto se Zlaji (skoro) ništa ne sviđa. Jebiga, trebao je lepo da nam predstavi scenu koja je po njegovim merilima, koja zadovoljava neke njegove kriterijume. Druga zamerka se odnosi na gore pomenutu činjenicu da je pola fanzina na srpskom, a pola na engleskom. Mislim da ovo nema opravdanja, bez obzira na zauzetost autora fanzina. Ili jedno ili drugo. Treća zamerka se odnosi na uvod za intervju sa sXe bendom Good Clean Fun, u kome Zlaja kaže kako su sada svi sXe bendovi idiotski, a pritom zaboravlja da je u svojim ranijim brojevima imao gomilu upravo takvih bendova. Ukoliko glava ne pamti, papir pamti. Četvrta zamerka se svodi na Zlatkov prilično čudan kriterijum. Na primer, Charles Bronsona je ishvalio do neba, ali je zato Fischticks, bend gotovo istog usmerenja, uspljuvao iz sve snage. Onda je ispljuvao neke zaista dobre albume, ali je ishvalio neke zaista prosečne oi! albume. Mislim da je trebao malo više da se potrudi i da uz malo više slušanja korektnije uradi neke recenzije. Sve u svemu, mislim da je ovo debeo prosek za Zlatka, a vi sad vidite šta ćete.

Zlatko Đovčoš, Kvetna 41, 130 00 Praha 3, Czech Republic.

* Recenzija fanzina originalno objavljena u Get on the Stage #7, novembra 2001.

Prethodni članakBeograde Dobro Jutro #3
Sledeći članakHeavy Metal Entertainment #1

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime