Hitman, Doghouse, M.O.F. + „Neki tamo Smederevci“. Tombola, Smederevo, 18.11.2000. 100-tinak ljudi, 35 din.

171

Kocka je bačena. Nisam od onih čega se dočepa – to se osuši, ali da sam navukao dosta bede na vrat i trenutno slabo organizovanim životom (ne svojom krivicom) to stoji. Svoje piskaranje nisam nudio, ali mi nisu preterano ni tražili. Prijatno iznenađenje je palo u prošlom broju GOTS-a, gde sam unovčio svojih par rečenica tako da obezbedih otplatu jednomesečne zakupnine stambenog prostora. Nadam se da ovim neću ureći stvar i obezbediti krov nad glavom u narednom, dužem, vremenskom periodu. Sem što posle 23:59 kreće slavlje na moje osobito zadovoljstvo u vidu proslave mog birthday-a, svirke, koje su u SD-u retkost, a pogotovu ovog kalibra, preturanje po dešavanjima skorijeg datuma sa ekipom beše događaj koji ovaj fanzin ne sme izostaviti. Posle izuzetnog gostoprimstva Darka Antića, sledeće prijatno iznenađenje (ne u potpunosti iznenađenje) bio je Miloševac crew u dosta, gotovo desetkovanom sastavu (Aćim+Željko Jr. Punker). Saznanje da moj Vartburg bespomoćan se mrzne na Vučačkom putu i ni znak života da pokaže, nije uspelo da osujeti svirku i destabilizuje kredibilitet raspoloženja. Smederevo ne može da se pohvali većom publikom ovog profila, tako da po mojoj pretpostavci ovih 100-130 ljudi, uglavnom sastavljenih od dođoša i underground fanatika nisu uspeli da napakoste kapacitetu kluba Tombola. Sem Hitman-a niko ranije nije overio svirku u SD-u, pa mi se čini čak ni Smederevci za koje bih rekao da je prava šteta što nisam zapamtio ime, ali znam da imaju neki family u nazivu. Koncert otvoriše Majdanpečani kojih je bilo u publici. Dakle Member of da Family, u svom dobro poznatom Madball-Agnostic Front fazonu i propratni DMS (Danice Maksimović) crew, na lošem ozvučenju ne mogaše da se pokupe, te mi skakanje matorog nije preterano pomoglo. Generalno uvek ću reći da ovaj bend treba čuti isključivo zbog vokala, dok je muzika isuviše sumnjivog kvaliteta da bi se išta komentarisalo. Čak i Rajkovo reagovanje na moje (usputno): … a i Membersi su neki bend u pičku materinu…, nikako ne ide u prilog; čovek ne zna za šalu. Sve u svemu, loše za početak turneje izvan okvira 011. Ne znam odakle je oprema, ali izgleda da je Ćira i ovaj put umešao prste. By the way, sledeći su moji miljenici, Doghouse, te zbog objektivnosti ovog piskaranja moram reći da je bolje da nisam kvario utisak o bendu i proslavio rođendan na nekom drugom mestu. Poštena svirka od strane Doghouse-a, ali nenaviknutost na lošu opremu je ovaj put bila dakako pogubna za njih. Dragi moj Doghouse, lepo je to što ste promenili smog (ili s vašeg) te sa beogradskog, ovisničkog, prešli na naš radioaktivni železarski, ali ubuduće očekujem bolju svirku u SD-u. Pozdrav. (Naravno ako vam Vlajko ovu novinu da na uvid.) Jedini najavljivani, pored Smederevaca behu Hitman koji su u Smederevu boravili više nego u njihovom Beogradu. (Sva Aćimova poricanja da nisu beogradski bend ovaj put su izgleda ostala u Beogradu-šala-mala.) Dakle, svakako se, levitiralo, drogiralo i pilo, ali Hitman nešto mrzovoljan overi svirku kratkim nastupom, na našu žalost, mada ni oni se zvukom nisu pretrgli. Baš kada mi je svega bilo dosta, glad, par piva i umor savladaše telo, laki-zajebantski razgovor sa gostima, pa se tu provuče i Dragančetov komentar za svirku sopstvenog Doghouse-a, koji baš i nije za fanzin, povlači usputno olajavanje, pa ja ispadnem grbav, te mi zlobnici stave reči u usta po pitanju Membersa i YUHCGO!-a (znaju neki ljudi o čemu se radi). Sva moja zajebavanja za one ozbiljne i neozbiljne, nabadače i krišna paljevine, metalce i punkere, pa i sve koje ne spomenuh, ovde prestaju (valjda vidite da sam uozbiljio tekst i smorio totalno). Sa nastupom, jasno vam je, Hitman-a, euforije je očekivano ušuškana, te nepravedno slabije obratismo pažnju na, te večeri, po mišljenjima random biranih posetilaca, najbolji bend, koji manje sviraše autorske pesmice, a malo više Pennywise, Slapshot, Agnostic Front. Bend je sastavljen od balavandera koji ni nos ne umeju da obrišu potpomognutim stubom nosačem, Bojcom koji je matorština iskusna samo tako. Neću reći budućnost je pred njima, jer i u čak ovom kvazi-demokratskom okruženju centralizovanost sistema je boljka modernog srpskog-demokratskog društva, te budućnost u SD-u je realna isto toliko kad bi Vlajkova devojka iz Inđije ostavila Vlajka zato što se spetljao sa Pamelom L. Anderson. Raspad svirka-raspad utisci.

* Izveštaj s koncerta originalno objavljen u Get on the Stage #6, januara 2001.

Prethodni članakNe da se, ali će se dati #2
Sledeći članakSwingin’ Utters / Johnny „Peebucks“ Bonnel

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime