Texas in July – Texas in July

57

Pensilvanija je plodno tlo za metalcore bendove. Prvi na pamet mi padaju August Burns Red, ali verovatno ih ima još toliko da mogu lopatom trpati. U svakom slučaju, Texas In July je bend koji je skrenuo pažnju na sebe i posle dosta najava u poslednjih nekoliko meseci, konačno sam stigao da preslušam i novi, treći po redu album. Posle par slušanja, definitivno njihovo najbolje ostvarenje, ali ako ga stavimo u isti koš sa bendovima sličnog opredeljenja ne dobijamo mnogo originalnosti. Nisam mnogo pogrešio kad sam spomenuo August Burns Red, jer čitav ovaj album jako podseća na Constelations iz 2009. Dakle, ako ste u potrazi za nečim novim, onda slobodno preskočite. A ako volite metalcore i tražite nešto da prekratite vreme, Texas In July je sasvim solidan album koji možete bez nekih prevelikih očekivanja da islušate. Bolji je od svog prethodnika One Reality iz prošle godine koji zaista nisam mogao da svarim. Meni je to bilo previše isto. Novi je bolji, već na prvo slušanje je primetno da su poboljšali sve, od aranžmana, produkcije, načina kako su pravili pesme. Sve zvuči ozbiljnije i bolje.

Posle uvoda kreće brza i melodična metalcore pesma, sa jakim rifovima i dugačkim instrumentalnim delom. To je možda i glavna i najjača crta benda. Instrumentalni delovi su impresivni, pogotovo oni sa akustičnim prizvukom. Gitaristi su veoma dobri, rifovi su interesantni i druga melodična gitara čini ovaj album ubedljivijim nego što su prethodni bili. Tehnički je svirka na najvišem mogućem nivou. Ovde već možemo da dođemo do dela šta bi bilo dobro da isprave. Vokali su monstruozni i jaki, ali pevač gotovo stalno vrišti u sniženom tonu koji je dosadan neviđeno. Malo se popravio u odnosu na prošli album, ali opet zvuči generički. To je ono što većinu ljudi odbija (barem mene). Posle par puta sam preskakao te delove kad peva i slušao samo instrumentale. Tu je druga priča, kao da su drugi bend. Čak ni par gostovanja poput Čedvika Džonsona (Hundredth) i Dejva Stivensa (We Came As Romans) nije previše izvadilo stvar kad je vokal u pitanju.

Ambijentalni zvuk se pojavi tu i tamo, melodija je prisutna na svakom koraku. Mislim da ovom bendu fali malo da bi bio nešto više od još jednog metalcore benda, talentovanog, ali sputanog u svoju kutiju, koji ne želi da mrdne i smisli nešto originalno. Ukoliko nastave u ovom smeru, možda i bude nešto od njih, pod uslovom da poprave sve mane koje ih koče. Napredak je primetan, ali nedovoljan, ali svakako vredi preslušati album i uporediti sa prethodnima.

Equal vision Records
www.equalvision.com
www.texasinjuly.net

Prethodni članakDinosaur Jr. – Bet On Sky
Sledeći članakConverge – All We Love We Leave Behind

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime