Da li ste spremni da prođete kroz emocionalni tornado? Ako jeste, onda to recite svim svojim prijateljima. Album počinje nekako sporo, nepretenciozno, a onda polako ubacuje u četvrtu i razvaljuje već u trećoj pesmi Cute Without The E. Muzika jeste možda već viđena u pojedinim indie rock bendovima, ali je pevanje i tekst ono što ovaj bend izdvaja iz kamare sličnih. Sam sebe nisam mogao da prepoznam, oduševljavajući se harmonijom koju su dva različita vokala proizvela. Melodije neodoljivo podsećaju na kalifornijske post hardcore bendove, ali originalna rešenja zaista ne nedostaju ovom bendu. Pojedinci već porede Taking Back Sunday sa Thursday, što je po meni smešno, jer su TBS daleko ispred glupog Četvrtka. Moji favoriti na albumu su You Know How I Do, There’s No ’I’ In Team, Great Romances Of The 20th Century i You’re So Last Summer, ali teško mogu da se odlučim koja je najbolja. Tekst u Bike Scene (I could be your best bet let alone your worst ex) možda zvuči patetično, a šta tek reći za tekst u You’re So Last Summer (You could slit my throat and with my one last gasping breath I’d apologize for bleeding on your shirt)? Dobro, postoji opravdanje za ovakve tekstove, zato što ljudi pri raskidima uglavnom govore samo gluposti koje ne misle i koje nemaju veze sa životom. Ako ste so sick of being tired and so tired of being sick, mislim da ne bi bilo loše da se pozabavite sa Taking Back Sunday. Daleko je bolje od običnog emo smeća.
Victory Records
* Recenzija originalno objavljena u Get on the Stage #9, maja 2003.
