Alkaline Trio – Maybe I’ll Catch Fire

62

Iako na disku ima samo deset pesama, ovaj album traje, već standardnih 35 minuta, što naravno znači da su pesme malo duže nego obično. Ali i to je već dosta diskutabilno kad pomenem da je reč o emo izdanju, mada ne onom klasičnom u fazonu Revelation bendova, već više vuče na neki fazon alternative, a pomalo i garaže. Pošto u poslednje vreme etikete počinju da šalju izdanja mnogo pre nego što izađu, ja sad stalno dobijam diskove bez tekstova i treba da razbijam glavu šta su ljudi hteli da kažu. Zbog svega toga, u ovoj recenziji ću se držati samo muzike, mada i o njoj nema šta puno da se kaže. Tu i tamo se nađe po koji melodični deo, ali je sve nekako sladunjavo, mekano. Znam da tu ima emocija, ali ipak ne volim kad se neko krevelji i jadikuje toliko. Meni se emo ne sviđa previše i gotovo. Ko voli emo, ali malčice drugačiji nego na primer By A Thread, neka potraži ovo izdanje, overi i na kraju donese sam svoj sud.

Asian Man Records: P.O. Box 35585 Monte Sereno, CA 95030-5585, USA

* Recenzija originalno objavljena u Get on the Stage #3, marta 2000.

Prethodni članakPrijateljstvo… zar to postoji?!
Sledeći članakVuk Popadić

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime