Death By Stereo – Day Of The Dead

93

Definitivno hit prvog tromesečja novog milenijuma! Sigurno najzanimljiviji transfer u minulom prelaznom roku jeste prelazak benda Death By Stereo sa Indecision Records na Epitaph. Death By Stereo je privukao pažnju veoma originalnom svirkom, koja nije ništa klasično; niti ih možemo strpati u hardcore, niti u pank, niti u metal, niti u melodiju, niti u emo, ali svega ovoga nabrojanog ima u njihovoj svirci. Verovatno se zbog toga i napravila gužva i interesovanje kada je ovaj album izašao krajem januara meseca. Već sam napomenuo da su bili na Indecision Recordsu. Za tu etiketu su izdali pre tri godine sjajan debi album If Looks Could Kill, I’d Watch You Die, koji je, zanimljivo, producirao basista benda, Paul Miner. Taj album je bio spoj klasičnih hardkor deonica, sa metal i melodičnim fazončićima, uz na momente besne i političke tekstove, a na momente totalno iščašene i zajebantske. Bilo je i očekivano da ih posle fenomenalnog uspeha debi albuma pokupi neka veća etiketa, što se i desilo. Epitaph, najjači, najbogatiji, najpametniji i najbrži, odmah je video gde pare leže i ovaj bend se našao kod čika Bretta u ekipi. Čisto sumnjam da će dugo sedeti na klupi, već će sigurno zauzeti jednu od vodećih uloga u timu. Day Of The Death je oborio sve one koji su ga preslušali. Retko ko uspe sjajan debi da nadmaši, ali ovi momci iz Južne Kalifornije su to uspešno uradili. U zvuku benda je primetno pojačano prisustvo druge gitare, što je doprinelo fenomenalnom utisku pri melodičnim delovima. Tehnički, album je perfektno odsviran, pevač Efrem Schulz je toliko napredovao da ne poveruješ svojim ušima. Iz žestokih hardkor delova, lagano prelazi u melodiju, da bi potom metalskim urlicima pokazao sve svoje vokalne kvalitete. Album je prepun hitova, ali mislim da uvodna No Shirt, No Shoes, No Salvation odskače, uz Porno, Sex, Drugs, Lies And Your Local Government i You Mess With One Bean, You Mess With The Whole Burrito koje su odmah iz nje. Šta da kažem, sem da je ovo malo remek-delo, koje će tek u godinama koje su pred nama ući polako, ali sigurno u legendu.

Epitaph Europe: P.O. Box 10574, 1001 En Amsterdam, The Nederlands.

* Recenzija originalno objavljena u Get on the Stage #7, novembra 2001.

Prethodni članakThe Ataris – End Is Forever
Sledeći članakDead Blue Sky – Reduced To A Whisper 7”

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime