KBO!/ČiBieS 22. Mart (Mladenci) 2003., DOB, oko 350 duša, karta 200 din, 1 Euro (63,8 din)

157

S obzirom Vladimire da si vrlo tvrdoglav i ta vrlina će te koštati par iljada eurončića, nisam se uopšte sažalio i reko da malo odužim. Navatao si krupnu zverku za pisanije ovo, jer ovaki fan iz stare garde, kome pesme KBO!ysa vire iz dupeta, se vrlo teško da navatati. Da priča bude začinjenija, ni ovaj put nisam dopustio sebi luksuz da dođem nespreman na koncert, jer ako niste znali, KBO! ima novi album, i detalj koji me je ovaj put spasao je taj da sam gosn Vujića navatao pre samog tuluma, pa otišao itrim koracima, po kiši koja je tek iznenada rominjala, stigao do kuće i poklonjeni si-di preslušao ceo, celcijat. Nakon blago teleće, zabezeknute face, sa kozjim osmehom, pravac cert. Pedijatrija cela se skupila u obilatim razmerama, tako da su cifre osamdeset sedmo, osamdeset peto-šesto, i samo činjenično stanje, vrlo povredile moj intelekt. Dosta šumadisjkih zemsova se skupilo da, ionako davno prežaljeni (bar za beogradsku publiku) KBO! podrži. Viorila se zastava, ali ne i Yugić, te tulum započeše reoformljeni Čovek bez sluha, sa zajmljenim Six-Pack-Mikijem-na-bokalu. To zvuči dobro, ali čini se da su malo u želji da srceparajućim rifovima osvoje mlađariju, izgoreli. Dosta kenjkavo i za početak koncerta, vokalno jako slabo, što i nije naka novost (dok se malo mišići raskrave). U novim pesmama suviše kukaju, dok su stare, za par svemirskijeh jutara bolje nego li u originalu. Da podsetimo, ČBS ima dva albuma, dve pesme za kompilaciju Know Your Rights, sve to jako dobro, i treći spremaju, za par nedelja ulaze u Češnjak i očekujemo ga verovatno na jesen. Sve u svemu, treba se opustiti, odbaciti lošu sreću i ružnu naviku. Znam Vladimire da očekuješ da ti izdeklamujem cijeli spisak koji su KBO! svirali, ali ja namerno i jednostavno neću u istu vreću umobolnika Filipa i Stašića koji su ceo Motorhead spisak znali napamet (?!?!?)…. ne…. to sebi neću dozvoliti. Ako baš oćeš, namerno sam ga zaboravio i čak na reprizi u Velikoj Plani se uopšte nisam time opterećivao. Recimo da su počeli obradom od Black-a. Dosta. Koncert je bio za mene veliko iznenađenje, s obzirom da sam vrlo odlučno tvrdio da je punk, kasnije su me demantovali, definitivno umreo. Takođe, suze su mi tekle par dana kasnije žaleći što obraz nisam bacio na pod i oteo onoga Gibsona što ga je Vuja navato na bućkalo. Ta gitara je poput Geri Mur Gibsona, znači propevala je. Ti ne treba ništa da radiš, sve će ona sama. Garantujem da je Vuja navatao na tu gitaru pola riba što je u dvanaestogodišnjem njenom posedu imao. No, iskustvo bije iz tog bubnja, Marshall ispreda zvukove bolje nego li su KBO!ysi ikada imali na esencijalnom Pozovi 93 ili Za jedan korak. Vrh. Nevaspitana u duhu pravog hardcorepunk-a beogradska mlađarija je pravila ekcese, ravne pink populaciji. No, tu smo da ispratimo seljačenje do kraja i nereagovanje obezbeđenja (?!?!?!? znam da smo Pop i ja umalo dobili batine za džokavac u našim mlaćim danima, a ne za mikrofon), namlaćivanje para ološa Vlade Cerovića, itd…. Prodaja novih diskova je dosta slabo išla, ali nije da nije. Čak se moglo videti i Dirty Old Town (hrvatsko) izdanje prva dva Six Pack albuma, što vam sada punkeri niko ije kriv što niste otišli na koncert i makar to pazarili. KBO! sam docnije (dve nedelje) gledao u Velikoj Plani, gde je KBO! istim žarom nastupio pred nas 50 u oštetio nam sluh za 50%, pa im ovih dana stiže tužba od vašeg pripovedača. Per aspera ad astra.

* Izveštaj s koncerta originalno objavljen u Get on the Stage #9, maja 2003.

Prethodni članakKBO! / 22.03.2003. Dom omladine, Beograd
Sledeći članakU.S. Bombs / Duane Peters

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime