Kolibriks, Six Pack. Dom Omladine, Beograd, 10.2.2001. Upad 60 dinara.

142

Vest da će Six Pack posle šest meseci ponovo svirati u Beogradu veoma me je obradovala. Bez imalo dvoumljenja Mire, Jaca i moja malenkost smo se te subotnje večeri uputili prema Domu Omladine. Da li iz navike ili iz ko-zna-čega, došli smo tamo oko devet, ali vreme smo iskoristili za popričamo sa ljudima iz Six Pack-a. Branko, Miki i Bogda su se pokazali kao veoma korektni momci i prilično zanimljivi sagovornici. Posle je naišao i Miša, tako da je vreme do negde pola dvanaest prosto letelo. Kolibriksi su bili predgrupa i po pričama nekih ljudi, meni se činilo da se radi o odličnom bendu, međutim daleko od toga. Iako je fazon koji sviraju fenomenalan, pošto su pokupili gotovo najbolje fazone iz melodije i strpali u jedan koš, bili su fantastično neuvežbani, raštimovani, gitara na ska delovima se čula kao narodnjak na svadbama, pevač je falširao… Ma hiljadu loših stvari… Prvo pomisliš da je loše pojačalo, da je loš tonac, ali kada su se Six Pack popeli, sve se promenilo. Zvuk predrkan, vokali terciraju, gitare režu… Dugo nisam gledao da jedan bend u Domu Omladine tako dobro odsvira koncert. Čak sat i po žestoke svirke, neumorno skakanje u publici, iako je meni bilo greota da skačem, pa da propustim od predstave nešto. Od repertoara svirali su skoro celu Fabričku grešku, uključujući i Makove, Bože kakav divan dan, Berzu bez granica, ponešto sa prvog albuma i veći deo pesama sa novog. Branko mi je kasnije pričao da se uplašio da se publika neće smoriti na Dva minuta straha, jer je u pitanju baladica, ali u drugom delu pesme, kada se ubacuju distrorzije, nastao je delirijum u publici. Rulja je otimala mikrofon, čak se i Miki morao da udalji ka bubnju da bi masa mogla da stane oko mikrofona. Bend sjajno raspoložen, Miki pogotovo. Veoma je dobro vodio bend kroz sat i po vremena, istovremeno komunicirajući sa publikom i bendom. Od obrada zapamtio sam Linoleum od NOFX i dve Bad Religion obrade i to standardne: Generator i Suffer, koje su, moram to priznati, perfektno odsvirane. Posle svega izrečenog, pravo da vam kažem, ne znam više šta pametno da kažem, jer je toliko bilo dobro, da ću morati nekako da nabavim snimak na video kaseti.

* Izveštaj s koncerta originalno objavljen u Get on the Stage #7, novembra 2001.

Prethodni članakDead Blue Sky – Reduced To A Whisper 7”
Sledeći članakDiecast – Day Of Reckoning

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime