V/A – Punch Drunk III

71

Tražeći po sajtu TKO Records informacije vezane za neke njihove bendove, pronašao sam interesantan članak u kome se prepucavaju ljudi sa ove etikete i glavni urednik Maximum Rocknroll fanzina. Suština je bila u tome da MRR nije hteo da objavi reklamu TKO Recordsa (reizdanje The Bodies EP-ja), gde je na prednjoj i zadnjoj strani nacrtana američka zastava, a na vrhu gde su one čuvene zvezde stoji tekst Firepower Is Our Business. MRR je objasnio da im ne pada na pamet da objavljuju reklamu sa američkom zastavom. Iako mi je muka Amerike, smešni su mi svi ti PC fanzini, koji su anti-nacionalni i protiv svoje zemlje, jer zastava nema nikakve veze sa majmunima na vlasti. TKO Records se naravno povukao i prestao da sarađuje sa MRR. U takvoj atmosferi na svetlo dana izlazi treća po redu kompilacija Punch Drunk III. Kvalitet ove kompilacije je potvrđen u prethodna dva izdanja, ali smatram ovu treću najboljom. Poplava raznih semplera me je iznervirala prošle godine, ali srećom, par etiketa još uvek gaje princip unreleased. Za razliku od kompilacija drugih etiketa koje jednostavno nabacaju pesme svojih bendova (koje fanovi imaju na njihovim albumima), čime sama ideja kompilacije gubi svoju vrednost, ova kompilacija je većinski sastavljena od pesama koje se nikada do sada nisu nigde pojavile, što je samo po sebi dovoljno da se disk nabavi (naravno, ako volite bendove sa ove etikete). Dodatni plus su gostovanje dva benda koji i nisu na TKO Records: US Bombs (Yer Country sa prošlogodišnjeg singla izdatog za TKO Records) i The Stitches (Cars Of Today, koja se našla na splitu sa Le Shokom). Najviše mi je prijala treća pesma Empty Bottles od Reducersa, kao i Electric Frankersteinova Already Dead. Ukoliko niste upoznati sa radom ove izvrsne etikete, ovo je prava prilika da započnete sjajno putovanje. Društvo vam ipak prave face poput Angelic Upstarts, Niblick Henbane, The Beltones, Guitar Gangsters, Workin’ Stiffs i The Partisans između ostalih.

TKO Records: 4104, 24th St. #103 San Francisco, CA 94114, USA.

* Recenzija originalno objavljena u Get on the Stage #8, avgusta 2002.

Prethodni članakV/A – Kob vs Mad Butcher
Sledeći članakWindfall – Loud With The Windows Open…

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime