Voodoo Glow Skulls – Steady As She Goes

22

Za Voodoo Glow Skulls zaista može da se kaže da su najpoznatiji ska core bend na svetu. Čak mogu da tvrdim da su jedni od prvih počeli da sviraju ovakvu muziku. Mislim, nije ovo samo tipičan ska pomešan sa hardkorom, već ovde ima i dosta rap uticaja, kao i nekih latino ritmova u duvačkoj sekciji. Braća Casillas (Frenk na vokalu, Eddie na gitari i Jorge na basu), pojačani sa Jerry O’Neill-om na bubnjevima, Mason Ball-om (truba) i Brodie Johnson-om (trombon), uspeli su da steknu ime koje će se ceniti. Bili su dugogodišnji članovi ogromne Epitaph porodice, ali zbog nedostatka podrške matične etikete, prave spektakularan prelazak na Victory Records u minulom prelaznom roku. Da li Victory želi da ojača napad dolaskom velike zvezde, ili bi da napravi konkurenciju, do sada, jedinom ska bendu Catch 22? Pravo da vam kažem, pojma nemam, ali to je najmanje bitno. Posle prethodnog dosadnog albuma, Voodoo Glow Skulls su preuzeli stvar u svoje ruke, isproducirali album i totalno me oduševili. Album počinje sa zaraznom Voodoo Anthem. Bubnjevi su bukvalno mitraljez, dok je duvačka sekcija zaista inteligentno stvorila finu atmosferu pesme. Saksofon je sjajno iskorišten u naslovnoj Steady As She Goes. Ethnic Cleansing Day je prilično inteligentna i tekstualno i muzički. Sjajan Frenkov vokal je ovu pesmu učinio možda i najboljom na albumu. Iako postoje delovi albuma koji su možda dosadni, ipak je ovo generalno veoma dobar album. Album je, inače, prilično osakaćen na internetu, što je po mom mišljenju nezasluženo, ali sam kasnije provalio da su recenzenti uglavnom u nekom tvrđem Victory fazonu. Iako je zaista neobično videti ovaj bend na Viktoriju, baš kao i Ten Foot Pole (još jedne zvezde prelaznog roka) i Catch 22, smatram da je promena etikete učinila da bend postigne svoj maksimum. Steady As She Goes je najbolji VGS album još od sjajnog Firme iz 1995. godine. Ako ste u fazonu Bostonsa, Link 80, Catch 22 ili Buck O Nine, onda je ovaj album za vas.

Victory Records

* Recenzija originalno objavljena u Get on the Stage #9, maja 2003.

Prethodni članakNacional-Socijalizam i nemačka kultura devetnaestog veka
Sledeći članakNear Miss – The Gentle Art Of Making Enemies

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime