Six Pack

88

Akademija, Beograd, 9. april 2005.

Prošlo je skoro dve godine od poslednjeg nastupa Six Packa u Beogradu, i to nije bio solo koncert, već na promociji mog devetog broja u Domu Omladine. Bilo je očigledno da su se ljudi itekako uželeli ovog benda u prestonici. Izlazak novog albuma je bila idealna prilika da se i beogradska publika i bend ponovo vide oči u oči. Kako to obično biva, bar kad je Akademija u pitanju, svirka je počeka iha-haj kasnije nego što je najavljeno. Nešto posle ponoći petorka iz Smederevske Palanke, vidno raspoložena, uz uvodne zvuke Srebrnog letača sa prethodnog albuma Minut ćutanja, počinje svoj izuzetni nastup. Publika, meni uglavnom nepoznate face, sjajno se zabavljala, đuskala i u gotovo stoprocentno znala sve tekstove, čak i novih pesama. Zvuk je bio sjajan, a s obzirom da je na Akademiji bila svirka, koja je poznata po jako lošem zvuku, mogu slobodno da kažem da nije moglo bolje. Nikola Vranjković (Block Out), inače producent albuma Misique, pobrinuo se da što se ozvučenja tiče sve protekne u najboljem redu. Frontmen Mickey je jako dobro vodio bend, nimalno ne zaboravljajući na publiku, sa kojom ima odličan odnos.

I pored toga što su članovi benda zagazili u četvrtu deceniju, i što već desetak i još koji kusur godina sviraju, nimalo im nedostaje želje, čak štaviše, mlađi bendovi itekako mogu da nauče od Six Packa. Što se nastavka giga tiče, odsvirano je sijaset hitova, što sa prvog (Sanjaj i Berza bez granica), drugog (Fabrička greška, Viša sila, Crveni Makovi, Berza bez granica, Ovde je kraj, Crno nebo…), trećeg (Minus i plus…), ipak su mi najinteresantnije bile nove pesme, iz prostog razloga što ih nisam nikada čuo uživo. Očigledno je da Six Pack pronalazi svuda oko sebe inspiraciju i da im još dugo vremena neće toga nedostajati. Istinski sam uživao slušajući ovaj bend, ne samo zato što zaista volim njihovu muziku, ne zato što ih znam lično kao ljude, već zato što su dali sve od sebe ove subote. Nisu se nimalo štedeli, nisu dozvolili da ih bilo šta omete, i zbog toga je ogromna pozitivna energija strujala Akademijom. Dugo se nisam tako dobro proveo na nekom koncertu. Six Pack su cert završili sa ponajboljom pesmom Poslednja kap… Nadam se da pauza do sledećeg beogradskog koncerta neće trajati ovoliko dugo.

Prethodni članakCorrosion Of Conformity – In the Arms of God
Sledeći članakDefleshed – Reclaim The Beat (An Audial Assault In Twelve Rounds)

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime