Lagwagon – Blaze

3

Većina ljudi prisutna u mojoj gajbi na pomen novog albuma kalifornijskih heroja Lagwagon je zabezeknuto reagovala, smatrajući ovaj bend odavno otpisanim. Ipak, punih pet godina je prošlo od petog studijskog ostvarenja Let’s Talk About Leftovers, na kome je bend više bio okrenut klasičnoj melodiji, nego brzim metalskim solažama po kojima su bili itekako poznati. Glavna pokretačka snaga benda je harizmatični pevač Joey Cape, koji je pažnju u pauzi Lagwagon karijere, skrenuo svojim odličnim projektom Bad Astronaut. Sve do prošlog Warp Toura nije bilo ni reči o Lagwagonu. Tračak nade da će novi album izaći dala je fenomenalna Alyson’s Disease sa pete fetove kompilacije, u kojoj je Lagwagon u samo nekoliko minuta pokazao koliki raskošan talenat poseduje. Ipak, prvi zvuci na Blaze su me zabrinuli, šta je bre ovo, novi bad astronaut ili lagwagon? Srećom, posle akustičnog uvoda zvuci onog starog dobrog poznatog lagwagon stila počinju da se šire mojom sobom, gotovo u sinergiji sa mojim osmehom. Gitare su i dalje impresivne, monstruozno brze solaže u Burn i Baggage će vas naterati da pod hitno overite sve Manowar albume. Joey-ov vokal je dostigao punu zrelost, a nepotrebna kreveljenja je srećom izbacio. Melanholija koja je bila prisutna na poslednja dva albuma je ovde u znatnoj meri umanjena, ali se pojavljuje s vremena na vreme, čisto da nas pecne. O produkciji je i suvišno trošiti reči, dovoljno je da kažem samo Ryan Green i sve će vam biti jasno. Na disku možete pronaći i bonus video materijal u vidu novog spota za pesmu Falling Apart (ne baš najsrećniji izbor) i dve uživo snimljene u Kanadi na prošlogodišnjem Warp Touru (May 16 i Mr. Coffee). Sa lajv snimcima baš i nisam oduševljen, jer je na njima bend svetlosnim godinama iz maestralnih albuma. Ukoliko ste očekivali remek-dela tipa Trashed ili prvenca Duh bićete razočarani, ipak su omatorili likovi iz benda. Ali, ako ste očekivali dobar i inteligentan album, zreo u svakom pogledu, moderan i zanimljiv onda bi Blaze mogao da bude na vašoj listi za nabavku.

Fat Wreck Chords

* Recenzija originalno objavljena u Get on the Stage #9, maja 2003.

Prethodni članakThe Black Keys – Thickfreakness
Sledeći članakLike Peter At Home – Volumen

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime