Mad Caddies – Dirty Rice

67

Ovo je prvi album posle sedam godina i ukupno šesti u zanimljivoj karijeri ovog ska pank benda. Kad kažem ska pank, to su možda nekad bili, ako ćemo iskreno. Ima tog osećaja i dalje, ali sad su mnogo popičasti i spori. Ipak, ima tu dosta kreativnosti, ali ako tražite ludilo i sveopštu sreću koju su pružali na prva tri albuma, slobodno preskočite.

Nostalgija je čudna stvar, pogotovo kad omatorite za neke pank standarde. Prošlo je dobrih petnaest godina kako sam počeo da ih slušam i možda nisam prava osoba koja bi trebala ovo da recenzira, čisto iz objektivnih razloga. Da ne bude zabune, da razjasnim stvar: meni je ovo ubedljivo najgori album do sada i bend je otišao u smeru koji mi se nimalo ne dopada. A šteta je, jer sam voleo da ih slušam, doduše prva dva albuma intenzivno, ostale slabije, ali ovako loše i dosadno izdanje nisam baš očekivao. Kreativnosti ima, ali je ugušena sa kilavim ritmom i aranžmanima koji više pristaju gerijatriji od preko sedamdeset godina. Nisam samo ja omatorio, već je bend okačio neonski znak ispred svake pesme: mi smo matori! Samo preslušajte Dangerous. Toliko je opasna da vam gaće spadaju. Od muke.
 
U petoj Bring It Down konačno stari Caddies! Pa jebote, zar je toliko teško furati oprobanu formulu? Vidi se koliko im bolje leži taj brzi ska pank. Bolje pevanje, bolje gitare i hiljadu puta bolja duvačka sekcija. Jednostavno, tu su stvari na svom mestu. Nažalost, učmalost se nastavlja u sledećoj, čisto da nam ne dozvoli neki osmeh. K’о da je sahrana, jebote. Od tih sporijih pesama jedino mi je legla simpatična Little Town, koja ima dosta rege atmosfere i vrlo zarazan refren.
 
Verovatno najbolja pesma je ultra popičasta Airplane, apsolutni hit na prvu loptu, ali i pesma koja nema pravih dodirnih tačaka sa starim Mad Caddies. Tri poslednje pesme su toliko spore da ćete ih retko slušati. Šta reći posle svega? Verujem da je razočarenje jedna od tih reči, ali nekako sam navikao na to slušajući neke od heroja iz mladosti. Neke nove snage dolaze, matori ili izuvaju ili ih treba otresti kao slinu i baciti na groblje istorije. Čak iako ste veliki Caddies fan, teško ovo mogu da preporučim. Jedan od gorih albuma u poslednje vreme.
 
 

Prethodni članakČlanovi Pennywise govore o novom izdanju “Yesterdays”
Sledeći članakMe First and the Gimme Gimmes – Are We Not Men? We Are Diva!

Ostavi komentar

Napiši komentar!
Napiši ime